...maja p...
nedjelja, 16.04.2006.
SRETAN USKRS!!!
SRETAN USKRS!!!!!!!sve najbolje,puno sreće i ljubavi povodom blagdana!!!pusa |
- 23:07 - Komentari (17) - Isprintaj - #
petak, 14.04.2006.
Mama,zašto ovaj čiko plače?
|
Sredoh te jednom na plaži dosta zajedničkog smo imali, poslije dva mjeseca već smo se vjenčali. Početak je bio lijep život nam nije mogao bolje dati. Al' kada nam se sin rodi život nam počeo propadati. Dođe i trenutak rastanka morali sve izpočetka. Sad svog sina sam morala uzeti i iznova sama krenuti. Sin je polako rastao i šesti rođendan je slavio. Došao si ponovo u moj život i pojavio se na vrata. Sin te tada nije prepoznao pa me prigrlio jače da bi me mogao upitati: "Mama,zašto ovaj čiko plače?" |
- 10:50 - Komentari (14) - Isprintaj - #
|
SRETAN ROĐENDAN mom spaljenom frendu BOLETU sve najbolje puno sreće i ljubavi u životu!!!!!!!!!pusa |
- 00:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.04.2006.
Priča o Julijani
|
Julijana je bila lijepa djevojka,omiljena u društvu,uvijek nasmijana,vesela i spremna svima pomoći.Naizgled je bila najsretnije biće na kugli zemaljskoj.Svi su je voljeli,svi su je smatrali savršenom iako je bilo i onih ljubomornih koji su njoj najnježnijem biću željeli zlo.Bilo je to teško povjerovati,ali takvi ljudi postoje.Njena priča započinje onog dana kada je upoznala nekoga tko joj je slomio srce,nekog zbog koga se prvi puta rasplakala.Nebiste vjerovali koliko ga je voljela,a on ju je samo hladnokrvno odbio.Ta Julijana koja je uvijek bila nasmijana sada se zatvorila u sebe i nikome nije dopuštala da joj se približi.Nitko joj nije mogao pomoći.Udaljavala se od svih,pa čak i od najboljih prijatelja.Bila je tako prokleto tužna i usamljena,tako da je ništa baš ništa nije moglo oraspoložiti,osim njega.Sve je počelo na rukometu.Za sve su bili krivi oni trenizi,lim na školskom dvorištu,gdje su svi ostaali poslije treninga,i pun mjesec.Julijana ga je jako voljela,a on ju je iznevjerio.Pun mjesec u svima nama još i sada budi tužne uspomene.Nije mu dugo trebalo da joj se približi,čak mnogo manje nego je i sam mislio.Sjeo je na lim do nje i svoju ruku stavio ko njena struka.Drhtala je.Vjerovatno i ne bih zadrhtala da se radilo o drugoj prilici.Julijana od tada ni bila niti s jednim dečkom,jer on je bio sve bliži i bliži njenim usnama.Julijana,ona hrabra Julijana sad se bojala i više nego je i sama htjela.I tada se on konačno približio,ona je sklopila oči i utonula u njegove usne.Uživala je u njegovim poljupcima,u svakom njegovom dodiru.Po prvi put se osjećala voljeno i zaštićeno,te je željela da taj osjećaj nikada ne prestane.Unatoč njezinim željama,vrijeme je polako prolazilo i svi su trebali poći kući.Društvu je dugo trebalo da se raziđe.Kada je stigla kući,legla je u postelju razmišljala o njemu.Prošlo je možda mjesec dana od te večeri,a Julijani se on sve više sviđao.Iskreno,bilo ju je strah da se nije zaljubila u njega,u jega kojemu je ona bila jedna u nizu.I baš se tada,slučajno našao u njezinoj blizini i opet je začarao onim poljupcima.Ovaj puta mislila je da i ona njemu nešto više znači.Ipak nije moglo biti slučajno da ON opet bude njen po drugi puta.Dok su stajali zagrljeno,stisnuo ju je uz sebe i Julijana je opet osjećala voljenost.Njen život konano je bio savršen.Imala je pored sebe divne roditelje i prijatelje.Što bi više mogla poželjeti???Nije više mogla dugo čekati,pa je odlučila razgovarati s njim.Prišla mu je tijekom odmora dok su joj prijatelji bili na drugoj strani.Željela mu je ispričati baš sve,željela je da zna koliko joj znači.Za tjedan dana morao joj je odgovoriti znači li i ona njemu toliko.Prolazili su dani,a on je bio sve dalji od nje.Gotovo da nisu pričali,A onaj Julijanin predivan osmjeh je umro s lica.Svaki se dan sve više povlačila u sebe i sve je bliže bila dnu.Nakon tjedan dana on je došao i slomio joj srce.Rekao joj je da nisu jedno za drugo i da je ona dijete.Julijana je bila jako usamljena i tužna.Jedne večeri spakirala je one najvažnije stvari i iskrala se iz kuće.Bila je umorna i neispavana,lutala je ulicama ni sama ne znajući kamo.pomalo su joj nedostajali roditelji,ali željela je pobjeći što dalje od toga dečka.Umorna od lutanja sjela je na lim u školskom dvorištu.Bio je to onaj isti lim gdje ju je on prvi puta poljubio.Julijana se prisjetila svega,i njene umorne oči ponovo su se navlažile suzama.Njegova slika joj je stalno titrala pred očima,sjetila se kako je tada bila zaštićena i voljena.Bila je sigurna da su njezini zabrinuti za nju.Bilo joj je hladno i nije znala kako da se zaštiti od hladnoće.Bila je vruća,a i ona njena mala prehlada prerasla je u nezaustavljiv kašalj.Nije mogla spavati tu noć,imala je vrućicu i nije osjećala svoje tijelo.U samu zru na lim došao je on,ugledao ju je u samom kutku.Nježno ju je uzeo u naručje i ponio prema kući.Bojao se da ne bude prekasno za nju.Borio se zadnjim snagama da se požuri.Žureći spotaknuo se na kamen i pao.Julijana je u tom trenutku otvorila oči.Iako je bila slaba ,na njenom je licu nakon dugo vremena zatitrao veliki smješak.On se lagano nagnuo i poljubio joj oznojeno čelo.Posljednje "VOLIM TE" i njegov se krik prolomio.Umrla je onog trena kada se rađao novi dan,onog trena kada je prva zraka sunca provirila kroz oblak.On ju je podigao u naručje i kleknuo.Prisjetio se svakog njihovog zajedničkog trenutka,svega onoga što ih je povezivalo,ali i onoga što ih je razdvajalo.Suze su mu lagano klizile niz obraze,znao je da je sada za sve kasno.Nije mogao vratiti vrijeme.Stigao je do njezine kuće,laganim korakom unio beživotno tijelo u njenu sobu i krenio iz njezinog doma u kojem nije bio poželjan,a za njim su odzvanjali jecaji Julijanine majke.Kad su njeno mrtvo tijelo stavljli pod zemlju,on je pao pred grob i suzama močio tlo.Ležao je na zemlji do kasnih sati uzaludno dozivajući njeno ime i čekajući da mu se vrati.Osjećao se krivim,jer ju je volio,a nije joj nikada rekao.Odbio ju je,iako ju je volio,a sada grli hladano kamenje i doziva njeno ime dok ga s neba gleda onaj isti puni mjesec koji ih je jednom spojio................................ |
- 22:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #
majo oćeš ti pisati svoj blog???
|
majo kada ćeš napisati blog bilo je dosadno pitanje svakog dana.ovih par dana mi se nije dalo pisati blog,a niti sam imala vremena.nastavit ću s blogom,ali sada ću malo ga promjeniti,ubacit ću nekoliko pjesmica. |
- 08:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 27.03.2006.
...što hoću,što neću...i napokon odluka...
|
jučer sam baš razmišljala kako ću izbrisati blog,jer mi se više ne da pisati,ali ipak sam odlučila da neću.dosta je bilo sa opisivanjem pojedinih osoba,više neću o nikome pojedinačno pisati,zašto?zato što bi ja pisala istinu o svakome,ali jednostavno kada bi napisala istinu,puno osoba bi se našlo uvrijeđeno.istinita je ona poslovica koja kaže "istina boli".od danas moj blog će biti kao dnevnik.svakog dana ću pisati šta sam radila taj dan,s kim sam ga provela,kako je bilo u školi ili na treningu. |
- 23:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #
nedjelja, 26.03.2006.
Ana Varoščić
|
Ana je moja najbolja prijateljica.družimo se od petog razreda kada smo počele trenirati rukomet.ana se čini kao mirna,tiha i povučena osoba,ali ona je cura koja se voli zezati,plesati,pjevati;sve ono što vole mladi.živi od mene samo 2-3minute.rođena je 20.07.1991.god.,u horoskopu je rak,sretan broj joj je 7.u rukometu je golman,nekada desno krilo,a nekada srednji,cura je u rukometu svestrana.voli spavati i nikada ne biti kod kuće.mrzi kada joj je u kući dječji vrtić(ima mlađeg brata kojemu dođu prijatelji pa se igraju).ma ana je po meni najbolja prijateljica,najbolja cura (ne puši,ne opija se kao neke cure u ovom naselju).jednostavna je osoba,kada trebaš pomoć pružit će ti ju i kada ti je najgore biti će uz tebe.uz sve to Ana je preslatka,ma jednostavno je naj!!pa ipak je moja najbolja frendica!! |
- 23:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #
subota, 25.03.2006.
Adis Mehić
|
Adis trenira nogomet u NK"Željezničar",golman je.uživa pričajuči o nogometu,on u nogometu vidi sve.sanja kako će jednoga dana igrati u Real Madridu (to su još uvijek dječački snovi),al dobro.on mi je jedan od boljih frendova,zna bit zakon.voli se zezati,piti,igrati nogomet na male golove da može mene,kada sjedim,srušiti itd.uglavnom zakon je! |
- 23:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
srijeda, 22.03.2006.
Josip Brajko
Brajko mi je isto kao i Bole najbolji prijatelj.s Brajkom se možeš smijati,zezati,ozbiljno pričati i sve ostalo.Brajko i Bole su po meni najljepši u razredu,ima još dečki,ali za sada samo o njima dvojici.svaka cura bi poželila Brajka za dečka;ali to nije ni malo jednostavno.šta još reći o Brajku osim da je zgodan i da svaka nastavnica ludi zbog svakodnevnih pitanja "Zašto mi to učimo,šta će to nama u svakodnevnom životu,baš će mene netko pitati da mu nađem subjekt u rečenici ii da izmjerim površinu stola?!"  |
- 22:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #
Borislav Božić (BOLE)
Bole je jedan od mojih najboljih prijatelja.dečko je presladak i super je kao frend,voli se zezati.ljudi kada čuju ime Bole sigurno ih asocira na nespretnost...Bole trenira nogomet u NK"Željezničar",dva puta je lomio ključnu kost jednom desnu jednom lijevu,mislim da vam je jasno zašto asocijacija nespretnost. |
- 22:08 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
hy!kao što vidite naslov moga bloga je "maja p",to govori da ću pisati o sebi i onima s kojima se družim,pisat ću o svom razredu,sportu kojim se bavim i ljudima s kojima najviše provodim vremena.to je mali uvod u sve ono što vas čeka! LAKO JE VOLJETI ONOGA KOGA SI NEKADA MRZIO, ALI TEŠKO JE MRZITI ONOGA KOGA SI NEKADA VOLIO!!!!! |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||